Indexi su najdugovječnija i jedna od značajnijih bosanskohercegovačka pop-rock grupa. Postojali su od 1962. do 2001. godine i u tom su periodu objavili dva studijska albuma, 27 sing ploča, te 12 kompilacijskih albuma, no daleko je više njihovih snimljenih pjesama koje iz raznih razloga do sada nisu objavljene.Smatraju se pionirima jugoslavenskog rocka.
Grupa Indexi osnovana je 1962. godine u Sarajevu i postala je sinonimom izuzetne sarajevske rock-škole. Indexe je osnovala grupa studenata, pa otuda i sam naziv grupe.
Osnivači Indexa su: ritam gitarista Ismet Nuno Arnautalić (koji će kasnije sa Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovati grupu Jutro, koja od januara 1974. godine mijenja ime u Bijelo Dugme), i bas gitarista Šefko Akšamija. Sastav su zajedno s njima činili: solo gitarista Slobodan Misaljević, klavijaturista Ðorđe Uzelac i bubnjar Nedim Hadžihasanović. U početku su svirali instrumentalnu muziku, obrade svjetskih hitova grupa kao što su The Shadows i The Kinks, ali je s njima na igrankama u dvorani "Sloga" povremeno nastupao pjevač Alija Hafizović.Godine 1963. događa se prva personalna promjena u postavi: umjesto Nede Hadžihasanovića, za bubnjeve dolazi Đorđe Kisić.
Na prvoj Gitarijadi u Beogradu 1964. Indexi su osvojili drugo mjesto i kao nagradu dobili mogućnost da snime prvi singl na kome su se našle četiri instrumentalne teme. Odlučili su se za obrade tadašnjih hitova „Sedam veličanstvenih„ (tema iz filma „The Magnificent Seven„), „Večeras u gradu mladih„ (“Teensville Tonight„ Johnny and Hurricanes) i “Atlantida“ (“Atlantis“ The Shadows), dok je temu “Nikada“ komponovao Ismet Arnautalić i to je bila prva autentična rock kompozicija u BiH.
Krajem 1964. Indexima se priključuje pjevač Davorin Popović (rođen 1946.), koji je do tada nastupao s grupom Pauci. Tokom 1965. nastavlja se osipanje prvobitne postave. Grupu napuštaju Slobodan Misaljević, Šefko Akšamija i Đorđe Uzelac, a iz grupe Lutalice dolaze gitarist Slobodan Bodo Kovačević (rođen 1946.) i basist Fadil Redžić (rođen 1946.).
Godine 1967. Indexi nastupaju na prvom sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone, održanom u aprilu u dvorani Đuro Đaković, na kojemu su izveli Kovačevićevu kompoziciju „Oko malih stvari svađamo se mi„ koju je PGP RTB objavio na festivalskoj ploči. Na takmičenju za Pjesmu Evrovizije izveli su kompoziciju „Pružam ruke„ koju je kao i „Zašto je prazan čitav svijet„ Slobodan Bodo Kovačević komponovao na stihove Nikole Borote, i one su uz pjesme “Naše doba„ i obradu „Nowhere Man„ od The Beatlesa (u njihovom prepjevu “Jednom smo se svađali“) kompletirale ovaj drugi EP singl Indexa. Dolaskom orguljaša i kompozitora Kornelija Kovača 1967. godine, Indexi se sve više orijentišu na sopstveni materijal. Oktobra 1967. godine svirali su na festivalu u Opatiji i postali prvi VIS koji je sudjelovao na toj manifestaciji. Izveli su pjesme “Nedjeljom ujutro“ i “Neću biti sam“ Đorđa Novkovića. Te godine su često na koncertima i pločama pratili pjevačicu Zdenku Vučković. U novembru 1967. godine otišli su na dvomjesečnu turneju po SSSR-u. Po povratku su nastupili na festivalu Vaš šlager sezone '68 s pjesmom “Pustinjak“, koja je uz kompozicije drugih izvođača zabilježena na albumu u izdanju PGP RTB-a.
U proljeće 1968. godine bubnnjar Đorđe Kisić napušta Indexe, a na njegovo mjesto dolazi Miroslav Šaranović (rođen 1946. u Osijeku, ex Dinamiti, Pro arte). Na Opatijskom festivalu ’68. Indexi su s kompozicijom Petka Kantardžijeva „Jutro će promijeniti sve„ osvojili treću nagradu, a izveli su i Kornelijevu “Ako jednom budeš sama“. Te jeseni Kornelije je prešao u Beograd i osnovao Korni grupu. U postavu ulazi novi klavijaturist, Đorđe Novković.
Slijedi istorijski datum u karijeri Indexa – 15. januar 1969. Tog dana započelo se snimanje pjesme „Plima“, koju je komponovao Slobodan Bodo Kovačević, a tekst napisao Davorin Popović (podaci sa singl ploče "Plima", "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla" i "Pogledom ugasila je plamen" u izdanju "Jugotona"). Sljedeći jednako važan događa se u istoj godini, 11. oktobra, kada je snimljena prva domaća rock poema „Negdje na kraju u zatišju“, prva rock tema koja je trajala duže od 10 minuta. Melodiju je komponovao Slobodan Kovačević na stihove Želimira Altarca Čička. U decembru 1969. godine Ismet Nuno Aranutalić je otišao u vojsku i neće se više vratiti u Indexe. Kasnije je s Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovao sastav Jutro, preteču Bijelog dugmeta.
Početkom 1970. godine opet se događa jedna od brojnih promjena za klavijaturama. Đorđe Novković se pridružio grupi Pro Arte, a zamijenio ga je Ranko Rihtman (ex Čičak, rođen 1948. u Sarajevu). Na takmičarskoj rock večeri festivala Zagrebfest '70. Indexi su nastupili s pjesmom „Da sam ja neko„, koju je komponirao Hrvoje Hegedušić, a tekst je napisala Maja Perfiljeva i osvojili su drugo mjesto, iza Korni grupe. „Da sam ja neko“ uz “Svijet u kome živim“ (muzika Kovačević-Redžić, tekst Želimir Altarac) objavljena je na singl ploči u izdanju zagrebačkog Jugotona. Sljedeće godine, također na rock večeri festivala Zagrebfest '71. Indexi su izveli ambicioznu kompoziciju „Izvor„ (muzika Hegedušić, tekst Perfiljeva) i ovaj put osvojili prvo mjesto, ispred Korni grupe. Pjesma nažalost nikada nije snimljena i objavljena na pločama. Iz grupe odlazi Ranko Rihtman i novi orguljaš je Vlado Pravdić (ex Vokinsi, Ambasadori), ali će i on od jeseni krenuti dalje (odlazi u grupu Jutro Gorana Bregovića), pa je klavijaturist Indexa postao Enco Lesić (ex Dalmatini, Split). Iste godine na festivalu Vaš šlager sezone Indexi su s pjesmom Milana Đajića “Da li postoji ljubav“ osvojili su drugo mjesto publike. U januaru 1972. godine u muzičkoj emisiji „Maksimetar„ TV Beograd, Indexi promovišu pjesmu Enca Lesića “Sve ove godine“ koja je postala mega-hit (1981. godine pjesmu je u ska formi obradilo Bijelo dugme). Lesić je ubrzo napustio Indexe i u Zagrebu osnovao grupu Spektar. S Indexima je ponovo Vlado Pravdić koji je u grupi ostao do 1973. godine kada je prešao u grupu Jutro (od 1974. godine Bijelo dugme). U proljeće 1972. godine Indexi nastupaju na prvom Boom festivalu, održanom u Ljubljani, a koncertni snimak pjesme „Hej ti, mlado momče” (muzika Ljupče Konstatinov, tekst Maja Perfiljeva) zabilježen je na duplom albumu s ovog festivala. Potom nastupaju na Zagrebfestu s pjesmom „Sanjam„ (Hrvoje Hegedušić, Maja Perfiljeva), da bi ubrzo po povratku u Sarajevo uradili i pjesmu „Balada„ (muzika Fadil Redžić i Slobodan Kovačević, stihovi Maja Perfiljeva), koja je uz “Sanjam“ objavljena na još jednom izuzetno popularnom singlu grupe (Jugoton, 21. 06. 1972.). Ovdje treba spomenuti da su Indexi 29.10.1972 godine u prepunoj Skenderiji održali veliki koncert kojim su obilježili 10 godina postojanja.
Početkom 1973. godine došlo je do čudne muzičke fuzije sa sastavom Pro arte. U to vrijeme Indexi su opet ostali bez orguljaša, pa su s Đorđem Novkovićem, čiji je sastav Pro arte također bio u personalnoj krizi, smislili neobično rješenje – spajanje dvije grupe. Uz Novkovića, grupi je
pristupio i pjevač Vladimir Savčić Čobi, pa su djelovali pod imenom Pro arte - Indexi. Na festivalima su birali ime u ovisnosti od toga s kojim pjevačem su nastupali. U toj postavi su otišli na turneju po Bugarskoj i snimak njihovog nastupa je pod imenom "Indexi + Pro Arte" objavila izdavačka kuća Balkanton.
U aprilu 1973. godine Indexi su osvojili prvo mjesto na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom Aleksandra Koraća „Predaj se srce“, koja im je donijela i prvi zlatni singl. Ovo je prijelomni trenutak u karijeri Indexa, koji sve više napuštaju avangardni rock izraz i počinju se baviti tzv. laganim notama. U novembru 1973. godine Kovačević i Popović su otišli u vojsku i grupa nije radila godinu dana. Pauzu su popunili nastupom na Opatijskom festivalu s pjesmom „Samo su ruže znale“ kao i singlovima koje su snimili prije prestanka rada. U to vrijeme je izašao njihov prvi LP album, ali ne s novim pjesmama, nego kao kompilacija najuspešnijih kompozicija sa singlova.
Krajem 1974. godine grupa je nastavila s radom. Umjesto bubnjara Miroslava Šaranovića (koji je prešao u Ambasadore) za bubnjevima je sada bio Milić Vukašinović (ex Čičak, Mića, Goran i Zoran), a klavijature je, umjesto Novkovića koji je u međuvremenu preselio u Zagreb, svirao profesor muzike Miroslav Maraus.Uoči Nove 1975. godine grupa je objavila singl s pjesmama „Bacila je sve niz rijeku„ (muzika Fadil Redžić, tekst Kemal Monteno) i „Pogrešan broj„. Na spektakularnom koncertu koji je 22. februara 1975. održan u Skenderiji, pod nazivom „Povratak Indexa„ (Hit '75), doživjeli su očekivan trijumf. Poslije tog nastupa krenuli su na turneju po Jugoslaviji, a predgrupa im je bio novi sastav Teška industrija, predvođen klavijaturistom Gaborom Lenđelom. Tokom turneje iz grupe je otišao Maraus, a u grupu se vratio Enco Lesić. Na Opatiji '75 Indexi su izveli Lenđelovu pjesmu “Ti si mi bila naj naj“, a na festivalu Vaš šlager sezone osvojili su treće mjesto publike s pjesmom “Volim te“ Aleksandra Koraća. Na Splitskom festivalu predstavili su se s pjesmom Đorđi Peruzovića “Obala pusta, obala vrela“.U drugoj polovini 1976. godine Davorin Popović je realizirao solo album „Svaka je ljubav ista (osim one prave)“ koji su snimili kompletni Indexi. Ploča je promovisana velikim koncertom 21. februara 1976. godine u Skenderiji, a Davorina Popovića su i na koncertu pratili Indexi i njihov novi klavijaturist Nenad Jurin (rođen 1953. u Sarajevu, ex Cod).
Indexi su po običaju nastupili na festivalu Vaš šlager sezone, s Redžićevom pjesmom „Moja Hana„, a Davorin Popović je dobio nagradu za najbolju interpretaciju. Na festivalu "Beogradsko proleće" s pjesmom “Stani malo zlato moje“ Aleksandra Koraća osvojili su treću nagradu publike. U ljeto 1976. godine Indexi su ponovno otišli na turneju po SSSR-u, a zatim su sa Zdravkom Čolićem odsvirali turneju po jadranskoj obali. Krajem 1976. godine Milić Vukašinović je prešao u Bijelo dugme, a bubnjeve su po potrebi svirali Perica Stojanović (ex Ambasadori) i Đorđe Kisić. Ambiciozni album Modra rijeka na stihove pjesnika Maka Dizdara iz zbirki „Kameni spavač„ i “Modra rijeka“ Indexi su objavili 1978. godine i poslije dugo godina vratili se jakoj autorskoj muzici. LP su producirali Nikola Borota - Radovan i Indexi, materijal je miksan u Minhenu u studiju "Barbarossa" pod budnim okom Nikole Borote - Radovana i Slobodana Bode Kovačevića, kao gosti su svirali Tihomir Pop Asanović i Ranko Rihtman, stihove je recitirao glumac Fabijan Šovagović, a omot ploče je likovno opremio slikar Mersad Berber. Modra rijeka je kasnije nagrađena Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva. Nakon ovog izvanrednog albuma, Indexi su nastavili s izvođenjem hitova zabavno-muzičke orijentacije nižući pjesme kao što su "Ispili smo zlatni pehar", "Pozovi me na kafu", "310 poljubaca" i "Pozdravi Sonju".
Godine 1984. Davorin Popović je na svom drugom solo albumu „S tobom dijelim sve“ snimio pjesme Kemala Montena, Kornelija Kovača i Fadila Redžića. U studiju su ga pratili Indexi, a produkciju je radio Nenad Jurin.
Godine 1986. Indexi su objavili četvorostruku LP kompilaciju s izborom najuspješnijih snimaka. Nešto izmijenjen materijal objavljen je 1991. godine i na dvostrukom CD-u. Uz Korni grupu, Time, YU grupu, R.M. Točak band i Dragu Mlinareca, Indexi su nastupili na koncertu održanom u Zagrebu 22. maja 1987. u velikoj dvorani Doma sportova. Na duplom živom albumu „YU rock legende„ (Jugoton 1987.), snimljenom na tom nastupu, našle su se i njihove pjesme „Sve ove godine„, “Balada„, “Plima“ i “Bacila je sve niz rijeku“. Nešto kasnije isti koncert je ponovljen u Beogradu i Sarajevu (19.12.1987). U okviru muzike za film Kuduz koju je pripremio Goran Bregović, Davorin Popović je otpjevao obradu stare sevdalinke "Voljelo se dvoje mladih" koja je pod imenom „Žute dunje„ objavljena na ploči “Kuduz“ (Diskoton 1989.).
..
..
Tokom rata u BiH grupa Indexi nije radila, ali su snimili pjesmu "Ulica prkosa". Davorin Popović, Đorđe Kisić I Fadil Redžić su cijelo vrijeme bili u Sarajevu, Bodo Kovačević je bio u Pragu, a Ranko Rihtman u Izraelu. Davorin Popović je 1995. godine s pjesmom „XXI vijek„ Zlatana
Fazlića predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu u Dublinu. Ona je, uz devet drugih pjesama, objavljena na trećem Davorinovom solo albumu “S tobom dijelim sve“ (kuriozitet: isti naziv kao i drugog albuma), a potpisana je kao Davorin Popović i Indexi. Uz stare materijale pesme su komponirali Zlaja Arslanagić, Kemal Monteno, braća Mulahalilović (ex Hari Mata Hari), te Zlatan Redžić. Tokom 1995. godine Indexi su zvanično obnovili rad. Uz Popovića i Kovačevića sastav su činili bubnjar Peco Petej, basista Davor Črnigoj i klavijaturista Sinan Alimanović (rođen 1954. godine u Leskovcu) koji je svojevremeno bio član grupe Kosovski božuri iz Prištine, a od sredine devedesetih postao je direktor muzičke produkcije RTV BiH. Tri puta su nastupali u Londonu, a bili su česti gosti i u drugim evropskim prijestolnicama. Januara 1996. godine svirali su pet uzastopnih koncerata u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski". Krajem aprila održali su tri rasprodana koncerta u beogradskom Sava centru i jedan u novosadskom SPENS-u. Publika ih je dočekala s oduševljenjem. Kao gosti na njihovim beogradskim nastupima sudjelovali su Kornelije Kovač, Nenad Milosavljević (Galija) i Vladimir Savčić Čobi, a najavio ih je Dušan Prelević. Na koncertu u Novom Sadu dobrodošlicu im je poželio Đorđe Balašević. Godine 1999. Indexi su objavili tek drugi studijski album "Kameni cvjetovi", na kojemu su se vratili svom izvornom rocku zvuku, koji se najviše ogledao u tretmanu gitara i orgulja. Kao gosti na snimanju su sudjelovali Ekaterina Averianova (čelo), Željka Katavić, Alen Mustafić i Dragoljub Savić (prateći vokali). Autori muzike su Slobodan Kovačević i Ranko Rihtman, tekstova Maja Perfiljeva i Abdulah Sidran, a na ploči se našla obrada sevdalinke "Snijeg pade na behar na voće". Snimak posljednjeg nastupa Indexa u sarajevskoj "Zetri", održanog 1. oktobra 1999. godine objavljen je na duplom disku "01. 10. 1999. Zetra". Te večeri sa njima su kao gosti nastupali Kornelije Kovač, Goran Bregović, Milić Vukašinović, Hari Varešanović, Mladen Vojičić Tifa i članovi sarajevske grupe 7 Up.
Posljednji koncert Indexa dogodio se u Banja Luci, u dvor
ani Borik, 5. maja 2001. godine. Davorin Popović je umro 18. juna 2001. godine, a članovi grupe su odlučili da prestanu s radom. U BiH je ustanovljena godišnja Nagrada Davorin koja se dodjeljuje najuspješnijim muzičarima. Na prvu godišnjicu Popovićeve smrti muzička produkcija RTV BiH objavila je CD singl "Pjesma za Davora", koju je napisao Zlatan Fazlić Fazla, a uz njega su pjevali Dado Topić, Aki Rahimovski i Mladen Vojičić Tifa. Bodo Kovačević je umro 22. marta 2004. godine. Bubnjar Đorđe Kisić je umro 25. novembra 2005. godine, a prvi bubnjar grupe Nedo Hadžihasanović 3. februara 2006. godine.
Svi članovi Indexa:
Ismet Nuno Arnautalić, ritam gitara (do 1969.)
Slobodan Bobo Misaljević, solo gitara (do 1965.)
Đorđe Uzelac, klavijature (do 1965.)
Šefo Akšamija, bas (do 1965.)
Nedo Hadžihasanović, bubanj (do 1963.)
Alija Hafizović, vokal (povremeno 1963.-1964.)
Davorin Popović, vokal (od 1964. do 2001.)
Đorđe Kisić, bubanj (1964.-1968. / 1977.-1991. / 1999.-2001.)
Fadil Redžić, bas (od 1965. do 1996.)
Slobodan Bodo Kovačević, solo gitara (od 1965. do 2001.)
Kornelije Kovač, klavijature (1967. - 1968.)
Đorđe Novković, klavijature (1968.-1969. / 1973.)
Miroslav Šaranović, bubanj (1968. - 1973.)
Ranko Rihtman, klavijature (1969.-1970. / kasnije: stalni pridruženi član)
Vlado Pravdić, klavijature (1971. - 1973.)
Enco Lesić, klavijature (1971. - 1972. / 1975.)
Miroslav Maraus, klavijature (1974.)
Milić Vukašinović, bubanj (1974. - 1975.)
Nenad Jurin, klavijature (1976. - 1996.)
Perica Stojanović, bubanj (1976.)
Sinan Alimanović, klavijature (1980. / 1996. - 2001.)
Peco Petej, bubanj (1995. - 2001.)
Sanin Karić, bas (1996. - 1997.)
Davor Črnigoj, bas (1998. - 2001.)
Grupa Indexi osnovana je 1962. godine u Sarajevu i postala je sinonimom izuzetne sarajevske rock-škole. Indexe je osnovala grupa studenata, pa otuda i sam naziv grupe.
Osnivači Indexa su: ritam gitarista Ismet Nuno Arnautalić (koji će kasnije sa Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovati grupu Jutro, koja od januara 1974. godine mijenja ime u Bijelo Dugme), i bas gitarista Šefko Akšamija. Sastav su zajedno s njima činili: solo gitarista Slobodan Misaljević, klavijaturista Ðorđe Uzelac i bubnjar Nedim Hadžihasanović. U početku su svirali instrumentalnu muziku, obrade svjetskih hitova grupa kao što su The Shadows i The Kinks, ali je s njima na igrankama u dvorani "Sloga" povremeno nastupao pjevač Alija Hafizović.Godine 1963. događa se prva personalna promjena u postavi: umjesto Nede Hadžihasanovića, za bubnjeve dolazi Đorđe Kisić.Na prvoj Gitarijadi u Beogradu 1964. Indexi su osvojili drugo mjesto i kao nagradu dobili mogućnost da snime prvi singl na kome su se našle četiri instrumentalne teme. Odlučili su se za obrade tadašnjih hitova „Sedam veličanstvenih„ (tema iz filma „The Magnificent Seven„), „Večeras u gradu mladih„ (“Teensville Tonight„ Johnny and Hurricanes) i “Atlantida“ (“Atlantis“ The Shadows), dok je temu “Nikada“ komponovao Ismet Arnautalić i to je bila prva autentična rock kompozicija u BiH.
Krajem 1964. Indexima se priključuje pjevač Davorin Popović (rođen 1946.), koji je do tada nastupao s grupom Pauci. Tokom 1965. nastavlja se osipanje prvobitne postave. Grupu napuštaju Slobodan Misaljević, Šefko Akšamija i Đorđe Uzelac, a iz grupe Lutalice dolaze gitarist Slobodan Bodo Kovačević (rođen 1946.) i basist Fadil Redžić (rođen 1946.).
Godine 1967. Indexi nastupaju na prvom sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone, održanom u aprilu u dvorani Đuro Đaković, na kojemu su izveli Kovačevićevu kompoziciju „Oko malih stvari svađamo se mi„ koju je PGP RTB objavio na festivalskoj ploči. Na takmičenju za Pjesmu Evrovizije izveli su kompoziciju „Pružam ruke„ koju je kao i „Zašto je prazan čitav svijet„ Slobodan Bodo Kovačević komponovao na stihove Nikole Borote, i one su uz pjesme “Naše doba„ i obradu „Nowhere Man„ od The Beatlesa (u njihovom prepjevu “Jednom smo se svađali“) kompletirale ovaj drugi EP singl Indexa. Dolaskom orguljaša i kompozitora Kornelija Kovača 1967. godine, Indexi se sve više orijentišu na sopstveni materijal. Oktobra 1967. godine svirali su na festivalu u Opatiji i postali prvi VIS koji je sudjelovao na toj manifestaciji. Izveli su pjesme “Nedjeljom ujutro“ i “Neću biti sam“ Đorđa Novkovića. Te godine su često na koncertima i pločama pratili pjevačicu Zdenku Vučković. U novembru 1967. godine otišli su na dvomjesečnu turneju po SSSR-u. Po povratku su nastupili na festivalu Vaš šlager sezone '68 s pjesmom “Pustinjak“, koja je uz kompozicije drugih izvođača zabilježena na albumu u izdanju PGP RTB-a.
U proljeće 1968. godine bubnnjar Đorđe Kisić napušta Indexe, a na njegovo mjesto dolazi Miroslav Šaranović (rođen 1946. u Osijeku, ex Dinamiti, Pro arte). Na Opatijskom festivalu ’68. Indexi su s kompozicijom Petka Kantardžijeva „Jutro će promijeniti sve„ osvojili treću nagradu, a izveli su i Kornelijevu “Ako jednom budeš sama“. Te jeseni Kornelije je prešao u Beograd i osnovao Korni grupu. U postavu ulazi novi klavijaturist, Đorđe Novković.
Slijedi istorijski datum u karijeri Indexa – 15. januar 1969. Tog dana započelo se snimanje pjesme „Plima“, koju je komponovao Slobodan Bodo Kovačević, a tekst napisao Davorin Popović (podaci sa singl ploče "Plima", "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla" i "Pogledom ugasila je plamen" u izdanju "Jugotona"). Sljedeći jednako važan događa se u istoj godini, 11. oktobra, kada je snimljena prva domaća rock poema „Negdje na kraju u zatišju“, prva rock tema koja je trajala duže od 10 minuta. Melodiju je komponovao Slobodan Kovačević na stihove Želimira Altarca Čička. U decembru 1969. godine Ismet Nuno Aranutalić je otišao u vojsku i neće se više vratiti u Indexe. Kasnije je s Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovao sastav Jutro, preteču Bijelog dugmeta.
Početkom 1970. godine opet se događa jedna od brojnih promjena za klavijaturama. Đorđe Novković se pridružio grupi Pro Arte, a zamijenio ga je Ranko Rihtman (ex Čičak, rođen 1948. u Sarajevu). Na takmičarskoj rock večeri festivala Zagrebfest '70. Indexi su nastupili s pjesmom „Da sam ja neko„, koju je komponirao Hrvoje Hegedušić, a tekst je napisala Maja Perfiljeva i osvojili su drugo mjesto, iza Korni grupe. „Da sam ja neko“ uz “Svijet u kome živim“ (muzika Kovačević-Redžić, tekst Želimir Altarac) objavljena je na singl ploči u izdanju zagrebačkog Jugotona. Sljedeće godine, također na rock večeri festivala Zagrebfest '71. Indexi su izveli ambicioznu kompoziciju „Izvor„ (muzika Hegedušić, tekst Perfiljeva) i ovaj put osvojili prvo mjesto, ispred Korni grupe. Pjesma nažalost nikada nije snimljena i objavljena na pločama. Iz grupe odlazi Ranko Rihtman i novi orguljaš je Vlado Pravdić (ex Vokinsi, Ambasadori), ali će i on od jeseni krenuti dalje (odlazi u grupu Jutro Gorana Bregovića), pa je klavijaturist Indexa postao Enco Lesić (ex Dalmatini, Split). Iste godine na festivalu Vaš šlager sezone Indexi su s pjesmom Milana Đajića “Da li postoji ljubav“ osvojili su drugo mjesto publike. U januaru 1972. godine u muzičkoj emisiji „Maksimetar„ TV Beograd, Indexi promovišu pjesmu Enca Lesića “Sve ove godine“ koja je postala mega-hit (1981. godine pjesmu je u ska formi obradilo Bijelo dugme). Lesić je ubrzo napustio Indexe i u Zagrebu osnovao grupu Spektar. S Indexima je ponovo Vlado Pravdić koji je u grupi ostao do 1973. godine kada je prešao u grupu Jutro (od 1974. godine Bijelo dugme). U proljeće 1972. godine Indexi nastupaju na prvom Boom festivalu, održanom u Ljubljani, a koncertni snimak pjesme „Hej ti, mlado momče” (muzika Ljupče Konstatinov, tekst Maja Perfiljeva) zabilježen je na duplom albumu s ovog festivala. Potom nastupaju na Zagrebfestu s pjesmom „Sanjam„ (Hrvoje Hegedušić, Maja Perfiljeva), da bi ubrzo po povratku u Sarajevo uradili i pjesmu „Balada„ (muzika Fadil Redžić i Slobodan Kovačević, stihovi Maja Perfiljeva), koja je uz “Sanjam“ objavljena na još jednom izuzetno popularnom singlu grupe (Jugoton, 21. 06. 1972.). Ovdje treba spomenuti da su Indexi 29.10.1972 godine u prepunoj Skenderiji održali veliki koncert kojim su obilježili 10 godina postojanja.
Početkom 1973. godine došlo je do čudne muzičke fuzije sa sastavom Pro arte. U to vrijeme Indexi su opet ostali bez orguljaša, pa su s Đorđem Novkovićem, čiji je sastav Pro arte također bio u personalnoj krizi, smislili neobično rješenje – spajanje dvije grupe. Uz Novkovića, grupi je
pristupio i pjevač Vladimir Savčić Čobi, pa su djelovali pod imenom Pro arte - Indexi. Na festivalima su birali ime u ovisnosti od toga s kojim pjevačem su nastupali. U toj postavi su otišli na turneju po Bugarskoj i snimak njihovog nastupa je pod imenom "Indexi + Pro Arte" objavila izdavačka kuća Balkanton.U aprilu 1973. godine Indexi su osvojili prvo mjesto na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom Aleksandra Koraća „Predaj se srce“, koja im je donijela i prvi zlatni singl. Ovo je prijelomni trenutak u karijeri Indexa, koji sve više napuštaju avangardni rock izraz i počinju se baviti tzv. laganim notama. U novembru 1973. godine Kovačević i Popović su otišli u vojsku i grupa nije radila godinu dana. Pauzu su popunili nastupom na Opatijskom festivalu s pjesmom „Samo su ruže znale“ kao i singlovima koje su snimili prije prestanka rada. U to vrijeme je izašao njihov prvi LP album, ali ne s novim pjesmama, nego kao kompilacija najuspešnijih kompozicija sa singlova.
Krajem 1974. godine grupa je nastavila s radom. Umjesto bubnjara Miroslava Šaranovića (koji je prešao u Ambasadore) za bubnjevima je sada bio Milić Vukašinović (ex Čičak, Mića, Goran i Zoran), a klavijature je, umjesto Novkovića koji je u međuvremenu preselio u Zagreb, svirao profesor muzike Miroslav Maraus.Uoči Nove 1975. godine grupa je objavila singl s pjesmama „Bacila je sve niz rijeku„ (muzika Fadil Redžić, tekst Kemal Monteno) i „Pogrešan broj„. Na spektakularnom koncertu koji je 22. februara 1975. održan u Skenderiji, pod nazivom „Povratak Indexa„ (Hit '75), doživjeli su očekivan trijumf. Poslije tog nastupa krenuli su na turneju po Jugoslaviji, a predgrupa im je bio novi sastav Teška industrija, predvođen klavijaturistom Gaborom Lenđelom. Tokom turneje iz grupe je otišao Maraus, a u grupu se vratio Enco Lesić. Na Opatiji '75 Indexi su izveli Lenđelovu pjesmu “Ti si mi bila naj naj“, a na festivalu Vaš šlager sezone osvojili su treće mjesto publike s pjesmom “Volim te“ Aleksandra Koraća. Na Splitskom festivalu predstavili su se s pjesmom Đorđi Peruzovića “Obala pusta, obala vrela“.U drugoj polovini 1976. godine Davorin Popović je realizirao solo album „Svaka je ljubav ista (osim one prave)“ koji su snimili kompletni Indexi. Ploča je promovisana velikim koncertom 21. februara 1976. godine u Skenderiji, a Davorina Popovića su i na koncertu pratili Indexi i njihov novi klavijaturist Nenad Jurin (rođen 1953. u Sarajevu, ex Cod).
Indexi su po običaju nastupili na festivalu Vaš šlager sezone, s Redžićevom pjesmom „Moja Hana„, a Davorin Popović je dobio nagradu za najbolju interpretaciju. Na festivalu "Beogradsko proleće" s pjesmom “Stani malo zlato moje“ Aleksandra Koraća osvojili su treću nagradu publike. U ljeto 1976. godine Indexi su ponovno otišli na turneju po SSSR-u, a zatim su sa Zdravkom Čolićem odsvirali turneju po jadranskoj obali. Krajem 1976. godine Milić Vukašinović je prešao u Bijelo dugme, a bubnjeve su po potrebi svirali Perica Stojanović (ex Ambasadori) i Đorđe Kisić. Ambiciozni album Modra rijeka na stihove pjesnika Maka Dizdara iz zbirki „Kameni spavač„ i “Modra rijeka“ Indexi su objavili 1978. godine i poslije dugo godina vratili se jakoj autorskoj muzici. LP su producirali Nikola Borota - Radovan i Indexi, materijal je miksan u Minhenu u studiju "Barbarossa" pod budnim okom Nikole Borote - Radovana i Slobodana Bode Kovačevića, kao gosti su svirali Tihomir Pop Asanović i Ranko Rihtman, stihove je recitirao glumac Fabijan Šovagović, a omot ploče je likovno opremio slikar Mersad Berber. Modra rijeka je kasnije nagrađena Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva. Nakon ovog izvanrednog albuma, Indexi su nastavili s izvođenjem hitova zabavno-muzičke orijentacije nižući pjesme kao što su "Ispili smo zlatni pehar", "Pozovi me na kafu", "310 poljubaca" i "Pozdravi Sonju".
Godine 1984. Davorin Popović je na svom drugom solo albumu „S tobom dijelim sve“ snimio pjesme Kemala Montena, Kornelija Kovača i Fadila Redžića. U studiju su ga pratili Indexi, a produkciju je radio Nenad Jurin.
Godine 1986. Indexi su objavili četvorostruku LP kompilaciju s izborom najuspješnijih snimaka. Nešto izmijenjen materijal objavljen je 1991. godine i na dvostrukom CD-u. Uz Korni grupu, Time, YU grupu, R.M. Točak band i Dragu Mlinareca, Indexi su nastupili na koncertu održanom u Zagrebu 22. maja 1987. u velikoj dvorani Doma sportova. Na duplom živom albumu „YU rock legende„ (Jugoton 1987.), snimljenom na tom nastupu, našle su se i njihove pjesme „Sve ove godine„, “Balada„, “Plima“ i “Bacila je sve niz rijeku“. Nešto kasnije isti koncert je ponovljen u Beogradu i Sarajevu (19.12.1987). U okviru muzike za film Kuduz koju je pripremio Goran Bregović, Davorin Popović je otpjevao obradu stare sevdalinke "Voljelo se dvoje mladih" koja je pod imenom „Žute dunje„ objavljena na ploči “Kuduz“ (Diskoton 1989.).
..
..
Tokom rata u BiH grupa Indexi nije radila, ali su snimili pjesmu "Ulica prkosa". Davorin Popović, Đorđe Kisić I Fadil Redžić su cijelo vrijeme bili u Sarajevu, Bodo Kovačević je bio u Pragu, a Ranko Rihtman u Izraelu. Davorin Popović je 1995. godine s pjesmom „XXI vijek„ Zlatana
Fazlića predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu u Dublinu. Ona je, uz devet drugih pjesama, objavljena na trećem Davorinovom solo albumu “S tobom dijelim sve“ (kuriozitet: isti naziv kao i drugog albuma), a potpisana je kao Davorin Popović i Indexi. Uz stare materijale pesme su komponirali Zlaja Arslanagić, Kemal Monteno, braća Mulahalilović (ex Hari Mata Hari), te Zlatan Redžić. Tokom 1995. godine Indexi su zvanično obnovili rad. Uz Popovića i Kovačevića sastav su činili bubnjar Peco Petej, basista Davor Črnigoj i klavijaturista Sinan Alimanović (rođen 1954. godine u Leskovcu) koji je svojevremeno bio član grupe Kosovski božuri iz Prištine, a od sredine devedesetih postao je direktor muzičke produkcije RTV BiH. Tri puta su nastupali u Londonu, a bili su česti gosti i u drugim evropskim prijestolnicama. Januara 1996. godine svirali su pet uzastopnih koncerata u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski". Krajem aprila održali su tri rasprodana koncerta u beogradskom Sava centru i jedan u novosadskom SPENS-u. Publika ih je dočekala s oduševljenjem. Kao gosti na njihovim beogradskim nastupima sudjelovali su Kornelije Kovač, Nenad Milosavljević (Galija) i Vladimir Savčić Čobi, a najavio ih je Dušan Prelević. Na koncertu u Novom Sadu dobrodošlicu im je poželio Đorđe Balašević. Godine 1999. Indexi su objavili tek drugi studijski album "Kameni cvjetovi", na kojemu su se vratili svom izvornom rocku zvuku, koji se najviše ogledao u tretmanu gitara i orgulja. Kao gosti na snimanju su sudjelovali Ekaterina Averianova (čelo), Željka Katavić, Alen Mustafić i Dragoljub Savić (prateći vokali). Autori muzike su Slobodan Kovačević i Ranko Rihtman, tekstova Maja Perfiljeva i Abdulah Sidran, a na ploči se našla obrada sevdalinke "Snijeg pade na behar na voće". Snimak posljednjeg nastupa Indexa u sarajevskoj "Zetri", održanog 1. oktobra 1999. godine objavljen je na duplom disku "01. 10. 1999. Zetra". Te večeri sa njima su kao gosti nastupali Kornelije Kovač, Goran Bregović, Milić Vukašinović, Hari Varešanović, Mladen Vojičić Tifa i članovi sarajevske grupe 7 Up.Posljednji koncert Indexa dogodio se u Banja Luci, u dvor
ani Borik, 5. maja 2001. godine. Davorin Popović je umro 18. juna 2001. godine, a članovi grupe su odlučili da prestanu s radom. U BiH je ustanovljena godišnja Nagrada Davorin koja se dodjeljuje najuspješnijim muzičarima. Na prvu godišnjicu Popovićeve smrti muzička produkcija RTV BiH objavila je CD singl "Pjesma za Davora", koju je napisao Zlatan Fazlić Fazla, a uz njega su pjevali Dado Topić, Aki Rahimovski i Mladen Vojičić Tifa. Bodo Kovačević je umro 22. marta 2004. godine. Bubnjar Đorđe Kisić je umro 25. novembra 2005. godine, a prvi bubnjar grupe Nedo Hadžihasanović 3. februara 2006. godine.Svi članovi Indexa:
Ismet Nuno Arnautalić, ritam gitara (do 1969.)
Slobodan Bobo Misaljević, solo gitara (do 1965.)
Đorđe Uzelac, klavijature (do 1965.)
Šefo Akšamija, bas (do 1965.)
Nedo Hadžihasanović, bubanj (do 1963.)
Alija Hafizović, vokal (povremeno 1963.-1964.)
Davorin Popović, vokal (od 1964. do 2001.)
Đorđe Kisić, bubanj (1964.-1968. / 1977.-1991. / 1999.-2001.)
Fadil Redžić, bas (od 1965. do 1996.)
Slobodan Bodo Kovačević, solo gitara (od 1965. do 2001.)
Kornelije Kovač, klavijature (1967. - 1968.)
Đorđe Novković, klavijature (1968.-1969. / 1973.)
Miroslav Šaranović, bubanj (1968. - 1973.)
Ranko Rihtman, klavijature (1969.-1970. / kasnije: stalni pridruženi član)
Vlado Pravdić, klavijature (1971. - 1973.)
Enco Lesić, klavijature (1971. - 1972. / 1975.)
Miroslav Maraus, klavijature (1974.)
Milić Vukašinović, bubanj (1974. - 1975.)
Nenad Jurin, klavijature (1976. - 1996.)
Perica Stojanović, bubanj (1976.)
Sinan Alimanović, klavijature (1980. / 1996. - 2001.)
Peco Petej, bubanj (1995. - 2001.)
Sanin Karić, bas (1996. - 1997.)
Davor Črnigoj, bas (1998. - 2001.)
Knjigu o Idexima pod nazivom "U inat godinama" napisao je novinar iz Zenice Josip Dujmović.
